Skupina britanskih zarobljenika sa zapovjednikom Nicholsonom dobiva radni zadatak u logoru. Zapovjednik japanskog logora Saito ne pridržava se konvencije da su časnici oslobođeni rada u zarobljeništvu i Nicholsonov otpor strogo kažnjava. Ne uspjevši slomiti otpor, te součen s činjenicom da most neće biti sagrađen u zadanom roku, Saito prihvaća Nicholsonov prijedlog da on i njegovi vojnici sagrade most na rijeci Kwai. Pod Nicholsonovim zapovjedništvom i uz pomoć nekolicine časnika vojnici započinju graditi most na rijeci Kwai.

Jedna je to od neizbrisivih slika rata na Pacifiku - trenutak zabilježen za vječnost, petorica marinaca i jedan pripadnik mornarice, koji podižu američku zastavu na planinu Suribachi. Za ljude na fotografiji podizanje zastave tek je formalnost usred okrutne bitke, no za one kod kuće, slika tih ljudi koji bez riječi rade zajedno i tako pokušavaju prevladati razorno ludilo rata, ta slika u trenu iznova definira pojam heroja. Ta slika očarava američku javnost gladnu nade i umornu od rata kojem se ne nazire kraj. Majkama daje razlog da vjeruju da će im se sinovi kući vratiti živi, a onima koji oplakuju sinove koji se neće vratiti, daje smisao života.