Chicago 1929. Gangsteri, ulične pucnjave, ilegalne točionice. U jednoj takvoj točionici sviraju dvojica vječito siromašnih glazbenika, Joe i Jerry. Joe svira saksofon, Jerry kontrabas. Vlasnik je mafijaš Spats Colombo. Nakon racije u točionici, Jerry i Joe jedva pobjegnu, brže-bolje odu u glazbenu agenciju kako bi našli novi posao. Ali traže se samo dvije glazbenice za ženski orkestar koji putuje na Floridu. Razočarani izlete na snježnu vijavicu i sklone se u jednu garažu. Tamo sjede gangsteri koji su izdali Colomba prošle večeri. Colombo i njegovi ljudi ulete i pobiju sve prisutne, osim dvojice glazbenika koji uspiju pobjeći baš u trenutku kad ih je Colombo htio likvidirati. Joe dođe na ideju da se preodjenu u žene i prijave u ženski orkestar. Jerry se sad zove Daphne, a Joe je Josephine. Joe se odmah zagleda u prekrasnu pjevačicu u orkestru, Sugar Kane, ali ne smije joj pokazati da su muškarci.

Istaknuti tenisač Guy Haines slučajno u vlaku upozna nametljiva imućna maminog sina Brunu Anthonyja koji mu, znajući za njegove ljubavne probleme, predloži savršen plan zamjene ubojstva: on, Bruno, ubit će Guyevu suprugu koja mu ne želi dati razvod pa se on ne može vjenčati s voljenom Ruth, senatorovom kćeri, dok će Guy ubiti Brunina autoritativnog oca. Nikad ih nitko neće povezati s ubojstvima jer ne postoji nikakav vezivni motiv. Guy misli da se Bruno šali, iako mora priznati da je riječ o lucidnoj ideji, no psihotičnom Bruni šala nije na kraj pameti.

Komedija je o "histeriji ljetovanja" na francuskoj rivijeri, u ugođaju gotovo prisilnog opuštanja i zabave, s galerijom vrlo pažljivo profiliranih likova, gostiju i ugostitelja, kao i maštovitim scenama. U filmu dolazi do izražaja egocentričnost glavnog lika, ali i njegova prirodnost u odnosima s ljudima. Komika se temelji na brižno razrađenim gegovima, teksta gotovo i nema. Film je prožet nježnom i melankoličnom poezijom svakodnevnog života takozvanih malih ljudi...