Nakon otmice kamiona u New Yorku, pet je kriminalaca uhićeno i okupljeno radi ispitivanja. Kako nitko od njih nije kriv, planiraju osvetu protiv policije. Operacija ide dobro, ali tada se osjeti utjecaj legendarnog kriminalnog veleuma Keysera Sözea. Postaje jasno da se svaki od njih u nekom trenutku ogriješio o Sözea i sada mu mora platiti. Tijekom posla kojim su trebali naplatiti dug, 27 ljudi stradalo je u eksploziji broda, ali sada iskrsava pravo pitanje: tko je zapravo Keyser Söze?
Louise (Susan Sarandon) je konobarica u restoranu brze hrane, koja se nikako ne može pomiriti sa činjenicom kako je njezin dečko, glazbenik, stalno na putu. Thelma (Geena Davis) je kućanica oženjena za Darryla (Christopher McDonald), koji od nje traži da bude tiha, kako bi on bez ometanja mogao pratiti utakmice na televiziji. Jednoga dana, njih dvije zajednički shvaćaju kako im je dosta svakodnevnog života u kojemu moraju biti tihe i poslušne, te se odluče zaputiti na cestovni put automobilom. Njihovo putovanje, međutim, ne započinje očekivano, jer Thelmu pokuša silovati muškarac kojega Louise ubije kako bi spasila prijateljicu. Sumnjajući u razumijevanje nadležnih organa, Thelma i Louise pokušavaju pobjeći u Meksiko.
Seksi Amerikanka Wanda (Jamie Lee Curtis) u London dovodi svog tajnog ljubavnika Otta (Kevin Kline) kako bi joj pomogao ukrasti dijamante u vrijednosti od 20 milijuna dolara. Zajedno s dečkom Georgeom (Tom Georgeson) i obožavateljem životinja s govornom manom, Kenom (Michael Palin), Wanda realizira veliku pljačku, no pohlepna kakva jest, želi plijen samo za sebe pa ona i Otto cinkaju Georgea policiji, ne znajući da je on već premjestio dijamante na drugu tajnu lokaciju. Kako bi se približila Georgeu, Wanda se dodvorava njegovom odvjetniku Archieju Leachu (John Clessu) jer ako George prizna krivnju za pljačku tada će Archieju otkriti mjesto gdje je sakrio dijamante, kako bi smanjio svoju kaznu.
Američki redatelj i scenarist Sam Peckinpah (1925.-1984.) svojim je kontroverznim filmovima, od kojih je zasigurno najpoznatija "Divlja horda" iz 1969., gotovo od početka karijere stjecao status apologeta filmskog nasilja na što je on redovito odgovarao da vizualna brutalnost u njegovim radovima nema svrhu promicanja nasilja već njezine najoštrije osude...